im. s. 〈G oblikòslōvlja〉 gram. grana gramatike koja proučava oblike riječi; sin. morfologija, ( oblikotvorje)

prid. 〈G oblikòslōvnōg(a); ž. oblikòslōvnā, s. oblikòslōvnō〉 koji se odnosi na oblikoslovlje; sin. morfološki, ( oblikotvorni)

im. s. 〈G oblikòtvōrja〉 1. v. morfologija, oblikoslovlje 2. v. morfologija

prid. 〈G oblikòtvōrnōg(a); ž. oblikòtvōrnā, s. oblikòtvōrnō〉 1. v. morfološki, oblikoslovni 2. v. morfološki

im. s. 〈G òblikovānja〉 1. davanje određenoga oblika ili izgleda čemu 2. poprimanje određenoga oblika ili izgleda; sin. (formiranje), uobličavanje, uobličivanje

gl. dvov. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òblikujēm, 3. l. mn. òblikujū, imp. òblikūj, aor. òblikovah, imperf. òblikovāh, prid. r. òblikovao, prid. t. òblikovān〉 1. dati/davati čemu određeni oblik ili izgled [~ glinenu smjesu u skulpturu; ~ izvještaj]; sin. (formirati), uobličavati, uobličiti, uobličivati 2. rasporediti dijelove koje cjeline [~ disk; ~ internetske postavke]; sin. konfigurirati • òblikovati se 〈povr.〉 dobivati, poprimati određeni oblik ili izgled [Ideja se oblikuje u jasan plan.]; sin. (formirati se) v. pod formirati, uobličavati se v. pod uobličavati, uobličiti se v. pod uobličiti, uobličivati se v. pod uobličivati

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òblīžēm, 3. l. mn. òblīžū, imp. oblíži, aor. oblízah, prid. r. oblízao, prid. t. òblīzān〉 prijeći jezikom po kojoj površini [~ prste; ~ žlicu] • oblízati se 〈povr.〉 prijeći jezikom preko svojih usana [~ se nakon jela]; vidski paranjak: oblizivati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. oblìzujēm, 3. l. mn. oblìzujū, imp. oblìzūj, aor. oblizívah, imperf. oblìzīvāh, prid. r. oblizívao, prid. t. oblìzīvān〉 prelaziti jezikom po kojoj površini [~ prste; ~ žlicu] • oblizívati se 〈povr.〉 prelaziti jezikom preko svojih usana [~ se nakon jela]; vidski paranjak: oblizati

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òbliznēm, 3. l. mn. òbliznū, imp. òblizni, aor. òbliznuh, prid. r. òbliznuo, prid. t. òbliznūt〉 jednom prijeći jezikom po kojoj površini [~ žlicu] • òbliznuti se 〈povr.〉 jednom prijeći jezikom preko svojih usana [~ se nakon jela]

prid. 〈G ȍbližnjēg(a); ž. ȍbližnjā, s. ȍbližnjē〉 koji je na maloj prostornoj udaljenosti [obližnja prodavaonica]; ant. udaljen

im. m. 〈G òbloga; mn. N òblozi, G ȍblōgā〉 komad tkanine kojom se oblaže dio tijela radi liječenja [hladni ~]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òbložīm, 3. l. mn. òbložē, imp. oblòži, aor. oblòžih, prid. r. oblòžio, prid. t. òbložen〉 prekriti čime kakvu površinu [~ zidove tapetama]; vidski parnjak: oblagati

im. m. 〈G oblútka; mn. N oblútci, G òblūtākā〉 obao kamen, kamen koji je voda valjanjem učinila oblim [morski ~; riječni ~]

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. obljèpljujēm, 3. l. mn. obljèpljujū, imp. obljèpljūj, aor. obljepljívah, imperf. obljèpljīvāh, prid. r. obljepljívao, prid. t. obljèpljīvān〉 lijepiti što po čitavoj površini [~ sobu tapetama; ~ zid plakatima]; vidski parnjak: oblijepiti

im. ž. 〈G òbljetnicē; mn. N òbljetnice, G òbljetnīcā〉 dan na koji se u prošlosti dogodio koji događaj [~ braka]; sin. godišnjica

prid. 〈G òbljūbljena; odr. òbljūbljenī, G òbljūbljenōg(a); ž. òbljūbljena, s. òbljūbljeno; komp. obljubljènijī〉 koji je drugima mio, kojega se voli [~ učitelj]; sin. omiljen

im. ž. 〈G òbljūbljenosti, I òbljūbljenošću/òbljūbljenosti〉 osobina onoga koji je obljubljen; sin. omiljenost

im. ž. 〈G òbmanē; mn. N òbmane, G ȍbmānā〉 dovođenje koga u zabludu prijevarom ili lažju

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òbmānēm, 3. l. mn. òbmānū, imp. obmáni, prid. r. obmánuo, prid. t. òbmānūt〉 prijevarom ili lažju dovesti koga u zabludu [~ kupce]; sin. izigrati, nasamariti, prevariti, zaribati pren., razg.; vidski parnjak: obmanjivati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. obmànjujēm, 3. l. mn. obmànjujū, imp. obmànjūj, aor. obmanjívah, imperf. obmànjīvāh, prid. r. obmanjívao, prid. t. obmànjīvān〉 prijevarom ili lažju dovoditi koga u zabludu [~ kupce]; vidski parnjak: obmanuti

im. s. 〈G obnášānja〉 bivanje nositeljem kakve službene ovlasti

gl. nesvrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. òbnāšām, 3. l. mn. obnášajū, imp. òbnāšāj, aor. obnášah, imperf. òbnāšāh, prid. r. obnášao〉 biti nositeljem kakve službene ovlasti [~ dužnost saborskoga zastupnika]

im. s. 〈G obnávljānja〉 1. popravljanje čega kako bi izgledalo kao novo 2. ponovno uvođenje ili pokretanje onoga što je prije postojalo ili unošenje novoga u što postojeće; sin. osvježavanje, osvježivanje 3. prizivanje u pamćenje čega iz prošlosti

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òbnāvljām, 3. l. mn. obnávljajū, imp. òbnāvljāj, aor. obnávljah, imperf. òbnāvljāh, prid. r. obnávljao, prid. t. òbnāvljān〉 1. popravljati što kako bi izgledalo kao novo [~ kuću] 2. ponovno uvoditi ili pokretati ono što je prije postojalo ili unositi novo u što postojeće [~ garderobu; ~ jelovnik novim jelima]; sin. osvježavati, osvježivati 3. prizivati u pamćenje što iz prošlosti [~ sjećanja; ~ uspomene] • obnávljati se 〈povr.〉 ponovno stvarati tkivo ili dijelove organizma [Koža se obnavlja.]; sin. (regenerirati se); vidski paranjak: obnoviti

pril. po noći, tijekom noći; sin. noću; ant. danju, obdan

im. ž. 〈G ȍbnovē〉 1. popravljanje čega tako da izgleda kao novo [~ kazališta] 2. uvođenje ili pokretanje onoga što je prije postojalo ili unošenje novoga u što postojeće [~ garderobe; ~ jelovnika; ~ starih običaja]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òbnovīm, 3. l. mn. òbnovē, imp. obnòvi, aor. obnòvih, prid. r. obnòvio, prid. t. òbnovljen〉 1. popraviti što tako da izgleda kao novo [~ kuću] 2. ponovno uvesti ili pokrenuti nešto što je prije postojalo ili unijeti novo u što postojeće [~ garderobu; ~ jelovnik novim jelima]; sin. osvježiti 3. prizvati u pamćenje što iz prošlosti [~ uspomene; ~ sjećanja] • obnòviti se 〈povr.〉 ponovno stvoriti tkivo ili dijelove organizma [Koža će se obnoviti na ozlijeđenome mjestu.]; sin. (regenerirati se); vidski paranjak: obnavljati

prid. 〈G obnòvljiva; odr. obnòvljivī, G obnòvljivōg(a); ž. obnòvljiva, s. obnòvljivo〉 koji se može obnoviti; ant. neobnovljiv

im. ž. 〈G obòē, I obòōm; mn. N obòe, G obóā〉 glazb. drveno puhaće glazbalo po registru dublje od flaute, a više od klarineta

im. m. 〈G ȍboda; mn. N ȍbodi, G ȍbōdā〉 obli tanki rub ili produžetak čega [~ šešira; ~ stola]

prid. 〈G ȍbōdnōg(a); ž. ȍbōdnā, s. ȍbōdnō〉 koji se odnosi na obod [~ kut]

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. obogàćujēm, 3. l. mn. obogàćujū, imp. obogàćūj, aor. obogaćívah, imperf. obogàćīvāh, prid. r. obogaćívao, prid. t. obogàćīvān〉 činiti što vrednijim ili raznolikijim [~ ponudu; ~ društveni život] • obogaćívati se 〈povr.〉 postajati bogatim [~ se radom]; sin. bogatiti se v. pod bogatiti; vidski paranjak: obogatiti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. obògatīm, 3. l. mn. obògatē, imp. obògati, aor. obògatih, prid. r. obògatio, prid. t. obògaćen〉 učiniti što vrednijim ili raznolikijim [~ ponudu; ~ društveni život] • obògatiti se 〈povr.〉 postati bogatim [~ se radom]; vidski paranjak: obogaćivati

im. m. 〈G obòista, V obòistu; mn. N obòisti, G obòīstā〉 glazbenik koji svira obou

im. ž. 〈G obòisticē; mn. N obòistice, G obòistīcā〉 glazbenica koja svira obou

prid. 〈G obòističina; ž. obòističina, s. obòističino〉 koji pripada oboistici

gl. svrš. prijel. → obojiti

br. prid. 〈G ȍboje/obòjēg(a)/obóga, D obóma/obòjēm(u)/obómu/obóme, A ȍboje, L obóma/obòjēm(u)/obóme/obómu, I obóma/obòjīm; neskl. uz nebrojive imenice〉 1. 〈G ȍboje DLI obóma〉 i jedna i druga osoba različita spola [Došlo je oboje: i Ivan i Ana.] 2. 〈G obòjēg(a)/obóga D obòjēm(u)/obómu/obóme L obòjēm(u)/obóme/obómu, I obòjīm〉 i jedna i druga apstraktna stvar [Bojim se obojega: i smrti i gladi.]; sin. (obadvoje)

prid. 〈G òbojena; odr. òbojenī, G òbojenōg(a); ž. òbojena, s. òbojeno〉 1. koji je premazan kakvom bojom [obojeni zid; obojena ograda] 2. pogr., pren. koji nije bijele rase

im. ž. 〈G obòjicē〉 i jedna i druga muška osoba [~ učenika]; sin. oba, ( obadvojica)

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òbojīm, 3. l. mn. òbojē, imp. obòji, aor. obòjih, prid. r. obòjio, prid. t. òbojen〉 premazati što bojom; ant. obezbojiti

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. obòlijēvām, 3. l. mn. obolijévajū, imp. obòlijēvāj, aor. obolijévah, imperf. obòlijēvāh, prid. r. obolijévao〉 postajati bolesnim [~ od upale grla]; sin. razbolijevati se; ant. ozdravljati, ozdravljivati; vidski parnjak: oboljeti

im. s. 〈G oboljénja; mn. N oboljénja, G oboljénjā〉 v. bolest

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. òbolīm, 3. l. mn. òbolē, imp. obòli, aor. obòljeh, prid. r. m. obòlio, ž. obòljela, s. obòljelo, mn. obòljeli〉 postati bolesnim [~ od upale grla]; sin. razboljeti se; ant. ozdraviti; vidski parnjak: obolijevati

im. m. 〈G òbora, I òborom; mn. N òbori, G ȍbōrā〉 ograđeni prostor za stoku na otvorenome; sin. tor

im. ž. 〈G òborinē; mn. N òborine, G òborīnā〉 met. voda u tekućemu ili čvrstomu stanju koja iz oblaka pada na površinu Zemlje ili nastaje na Zemlji kondenzacijom ili sublimacijom vodene pare uz tlo; sin. (padalina)

prid. 〈G òborīnskōg(a); ž. òborīnskā, s. òborīnskō〉 koji se odnosi na oborine [oborinske vode; ~ val]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òborīm, 3. l. mn. òborē, imp. obòri, aor. obòrih, prid. r. obòrio, prid. t. òboren〉 1. učiniti da tko ili što padne [~ pješaka; ~ stablo]; sin. srušiti 2. pren. dati neprolaznu ocjenu [~ studenta]; sin. srušiti pren. 3. učiniti što nižim ili manjim, smanjiti čemu visinu ili vrijednost [~ cijene; ~ plaću; ~ temperaturu]; sin. sniziti, spustiti; ant. dignuti, podignuti, povisiti 4. dokazati lažnost koje izjave, tvrdnje ili mišljenja [~ dokaze; ~ optužnicu]; sin. pobiti¹ 5. postići bolji uspjeh, pobijediti koga u čemu [Oborili smo sve rekorde.]; sin. srušiti; vidski paranjak: obarati